Novosti

Na grobu fra Mije Sučića stoji natpis „Žrtva ljubavi krstjanske“. On je junak koji će, slijedeći principe svog humanog poziva i ljubavi prema čovjeku, platiti glavom. Plemenito i hrabro djelo ozari dušu onih koji vjerujeu u zajednički život, međusobno poštovanje, pomaganje i dobročinstvo uopšte, posebno tamo gdje se različitost prečesto koristi za zle namjere, stradanja, ratove i besmisleno umiranje. U tom kontekstu, fratar katolik, požrtvovan i školovani doktor, nošen željom da pomogne u nevolji, ne osvrćući se na opasnosti koje  mu pri tome prijete, postaje univerzalni simbol čovjekoljublja. Fra Mijo se, u dramatičnom trenutku borbe doktora za dva života, majku i nerođeno dijete, unatoč opasnosti da bude obješen od „njihovih“ i osuđen i izbačen od „svojih“, hrabrošću koja je teško dokučiva i u današnje vrijeme, odlučuje za carski rez. Na taj način,  kao doktor postaje simbol doktorske borbe za život do posljednjeg daha.

Ono što ovaj roman čini dodatno zanimljivim i neobičnim su još dvije veoma posebne činjenice: njegovo gotovo  „političko“ angažovanje i tanka, jedva ocrtana, lelujavo naslućena  strast između žene i muškarca, barunice Giovanne de Laurentis i fra Mije Sučića.

Fra Mijo čita nepoželjnu literaturu koju profesori ne preporučuju studentima, knjigu Nova de universalis Philosophia , autora Franciscusa Petriciscusa te  prisustvuje skupu protiv austrijske čizme u Padovi, zbog čega će se naći na listi nepoželjnih. U franjevačkim arhivama postoji pismo koje svjedoči o tome kako su ga htjeli izbaciti sa studija i prava je šteta što je autor ovog ne baš običnoga romana olako prešao preko te činjenice, koja zorno svjedoči o teškoćama s kojima su se bosanski klerici suočavali u svome školovanju. Te činjenice ovaj lik obogaćuju svjetovnim osobinama, pa fra Mijo postaje dodatno neobičan božiji čovjek.

Uvijek je čitaocu zanimljiv odnos vjerskog lica u odori prema ženi. Autor  npr. kaže da je „muškarcu koji može utješiti ženu već otvoren put do njezina srca“ ili kako je „bilo neke čežnje, a najviše od svega molbe da se vrati“. Nesvakidašnje je za čitaoca i uzbudljivo kada se u franjevcu, koji „nikad takvo što nije osjetio u svome tijelu i svojoj duši“, prilikom šetnje klizavom kaldrmom Padove i oslanjanjem barunice, izbije vatra iz očiju, a u njemu se nešto uzburka  kada osjeti njezin miris.

Život glavnog  junaka proteže kroz više zaokruženih priča, od mladalačkog doba u samostanu u Fojnici, preko doba studija u Veneciji i Padovi, do obavljanja medicinske prakse u našim krajevima. Kroz ovaj, dosta reduciran romansirani životopis i priče koje se ponekad doimaju nedovoljno povezane u jednu cjelinu, kao što smo navikli u klasičnoj formi romana, autor daje dosta historijskih podataka koji olakšavaju sagledavanje komplikovane situacije i ozračja toga doba, ostavljajući čitatelju dovoljno prostora da sam domišlja, dočarava i zaokružuje svoj vlastiti doživljaj.

Također je iznesen i  univerzalni stav o mudrosti obazrivog odnosa uopće,  potrebe brige za narod i kritika fundamentalizma katoličke crkve, koju slijede  učenici sv. Franje Asiškog, kroz riječi: „Umjesto da prosvjećuju narod i izvlače ga iz bijede, oni su svu svoju energiju dali na to tko će uzeti više privilegija u svojoj vlasti.“

Roman Carski rez načeo je dosta tema: razotkrio dijelove prebogatog naslijeđa franjevaca, dotakao dijelove jednog povijesnog trenutka, razbio stereotip o franjevačkom redovniku, donio niz manje poznatih činjenica iz medicinske historije i još dosta toga. U ovom romanu Zirdum je manifestirao jedan redukcionalistički pristup, izveo poprilično opasan eksperiment u načinu građenja romanesknog tkiva (što predstavlja opasnost da ga pasionirani čitaoci ne prihvate), ali sama činjenica da je meritoran žiri nagrade „Fra Grgo Martić“ ovoj knjizi dodijelio nagradu za djelo inspirisano likom fra Grge Martića ili Bosnom Srebrenom ukazuje da nije zastranio, nego ostao na kursu poštivanja savremnog čitaoca kojem ne treba objašnjavati ono što mu je jasno. Moglo bi se jednostavno reći: U tako malo, mnogo dobrog je stalo!

dr. Jasmina Hanjalić